1. Što su autorsko pravo i srodna prava te što obuhvaćaju? Jesu li ova prava ista svugdje u svijetu?
7. Smijem li dati kopiju djela zaštićenog autorskim pravom članu obitelji ili prijatelju?
10. Što su naknade za privatno kopiranje?
15. Kako znam je li autorsko djelo ponuđeno preko Interneta na zakonit ili nezakonit način?
1. Što su autorsko pravo i srodna prava te što obuhvaćaju? Jesu li ova prava ista svugdje u svijetu?
Pojam „copyright“, koji se koristi u engleskom jeziku, označava niz pravnih pravila koja pružaju zaštitu nematerijalnim dobrima kao što su književna djela, računalni programi, glazba, filmovi, baze podataka i sl. Iako je pojam „copyright“ široko korišten, on nema isto značenje svuda u svijetu. Hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP)1, koji je dio europske pravne tradicije, pravi razliku između „autorskog prava“ i prava koja su srodna autorskom pravu („srodna prava“). U bitnome, razlika između ovih prava je u tome što autorsko pravo štiti interese stvaratelja u književnom, znanstvenom i umjetničkom području, dok srodna prava imaju za cilj zaštititi osobe koje ulažu trud te materijalna i druga sredstva u radnje koje su u određenoj mjeri povezane s autorskim stvaralaštvom. Srodna prava su ona koja pripadaju umjetnicima izvođačima, proizvođačima fonograma i videograma, organizacijama za radiodifuziju, nakladnicima i proizvođačima baza podataka. U praksi se događa da autorska i srodna prava, koja mogu pripadati različitim osobama, istodobno postoje na istom „objektu“. Primjerice, pjesma koju slušamo s CD-a može biti zaštićena pravima osoba koje su uložile svoju kreativnost u pisanje teksta i glazbe (te osobe su autori), ali i srodnim pravima, primjerice onima pjevača i glazbenika koji koriste svoje vještine i talent kako bi izveli pjesmu ili pak pravima poduzetnika koji je investirao sredstva u snimanje pjesme na CD.
Autorsko i srodna prava se razlikuju po opsegu i trajanju te, općenito promatrano, štite dvije skupine interesa: moralne i imovinske.
Djelo koje autor stvori je proizvod njegove osobnosti. Iz tog razloga, moralna prava štite određene osobne veze između autora i njegova djela. Autora se tako ovlašćuje da sam odluči hoće li objaviti javnosti svoje djelo i ako da, kada, gdje, kako i pod kojim uvjetima. Nadalje, autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela (pravo na priznanje autorstva) i usprotiviti se deformiranju, sakaćenju ili uništenju djela te njegovu korištenju na način koji ugrožava autorovu čast ili ugled (pravo na poštivanje autorskog djela i čast ili ugled autora). U određenim slučajevima, autor je ovlašten čak i zabraniti daljnje korištenje svog djela, nakon što je prethodno dao svoj pristanak za to, ako bi to štetilo njegovu ugledu ili časti (pravo pokajanja). U području srodnih prava, samo umjetnici izvođači uživaju zaštitu nekih svojih moralnih prava (pravo da budu priznati i označeni kao izvođači te pravo usprotiviti se uništenju, izobličenju, sakaćenju i svakom korištenju izvedbe na način koji ugrožava čast ili ugled izvođača).
Druga skupina autorskih prava su ona imovinska. U bitnome, autor je ovlašten sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te u konačnici profitirati od svog stvaralaštva. Da bi to bilo moguće, ZAPSP autorima daje ekskluzivno pravo da umnažaju svoja djela u jednom ili više primjeraka (pravo reproduciranja), prodaju ili iznajmljuju kopije djela, priopćavaju djela javnosti (primjerice, tako da ga javno prezentiraju, prikažu putem TV programa, učine dostupnim putem Interneta) ili ih prerade (primjerice, na način da izrade prijevod djela ili ga muzički obrade). Pored toga što je sam ovlašten činiti što ga je volja s djelom, autor ima pravo i zabraniti svim drugim osobama da koriste njegovo djelo (bez autorova pristanka). Nositelji srodnih prava uživaju slična prava kao i autori, ali su ona uglavnom podložna većim ograničenjima te traju kraće vrijeme.
Iako autorsko i srodna prava u različitim državama dijele brojne sličnosti, ona mogu biti i veoma različita. Nadalje, potpuno razumijevanje prava i obveza korisnika djela nije moguće bez da se uzme u obzir i sudska praksa. Konačno, zakoni i sudska praksa se mijenjaju s vremena na vrijeme, stoga se korisnicima preporuča da uvijek pokušaju dobiti točne i ažurne informacije, po mogućnosti uz stručnu pomoć.
Ovaj Vodič sadrži pregled hrvatskog zakonodavstva i prakse u području autorskog prava, od veljače 2021. godine.
Više informacija:
- Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima:http://www.dziv.hr/hr/zakonodavstvo/nacionalno-zakonodavstvo/autorsko-pravo/
- Državni zavod za intelektualno vlasništvo: http://www.dziv.hr
- Hrvatsko društvo za autorsko pravo: http://www.hdap-alai.hr
----------------------------------------------
2. Kome pripada autorsko pravo? Koje koristi od autorskog prava imaju stvaratelji, nositelji prava, potrošači te ekonomija, kultura i društvo u cjelini?
Općenito govoreći, autorsko pravo pripada fizičkoj osobi koja je stvorila autorsko djelo. Autor može biti jedna osoba (primjerice pisac, fotograf, slikar, arhitekt) koja je sama stvorila čitavo autorsko djelo, ali je isto tako moguće i da dvije ili više osoba imaju autorsko pravo u pogledu istog djela. Primjerice, u slučaju kada dvije osobe zajedničkim radom stvore autorsko djelo u kojemu su njihovi individualni doprinosi nedjeljivo povezani (npr. dva pisca zajedno napišu knjigu) autorsko pravo se dijeli između tih osoba kao koautora. Isto tako, moguće je i da dva ili više autora sastave svoja djela radi njihova zajedničkog korištenja (npr. jedna osoba napiše tekst, a druga glazbu za neko glazbeno djelo). U ovakvim slučajevima pretpostavlja se da svaki od autora zadržava prava na svom djelu, a zajednički dijele naknadu za njegovo korištenje. Audiovizualna djela kao što su filmovi mogu biti naročito složena, tako da kod njih autorska prava može imati nekoliko osoba (glavni redatelj, autor scenarija, autor dijaloga, glavni snimatelj, skladatelj glazbe, glavni crtač ili animator).
U određenim slučajevima, moguće je da prava u pogledu djela ostvaruje i neka druga osoba, osim autora. Primjerice, u slučaju autorskih djela stvorenih u radnom odnosu radnik kao autor s jedne strane, te poslodavac s druge strane, često ugovaraju da će prava u pogledu iskorištavanja takvog djela ostvarivati poslodavac.
Konačno, potrebno je imati na umu da nositelj prava može njime raspolagati na način da ovlasti neku treću osobu da ostvaruje to pravo. Primjerice, relativno je uobičajena praksa u glazbenoj industriji da umjetnici izvođači ovlašćuju svoje diskografske kuće (proizvođače fonograma) da ostvaruju sva prava u snimljenim izvedbama. Isto tako, u Republici Hrvatskoj određena prava autora i nositelja nekih srodnih prava, u pogledu djela određene vrste, ostvaruju organizacije za kolektivno ostvarivanje prava , koje djeluju u korist svojih članova. Ovaj sustav najefikasnije funkcionira kod glazbenih djela. Autorsko i srodna prava primarno služe zaštiti interesa njihovih nositelja. Kao razlozi za zaštitu ovih interesa u pravilu se ističu ideje utilitarizma te prirodnih prava. Prva od ovih koncepcija polazi od pretpostavke da autorsko pravo služi ostvarivanju određenih funkcija. Najvažnija od tih funkcija je poticanje autora da stvaraju djela. Jednostavno rečeno, autoru se daje isključivo pravo da ovlašćuje treće osobe da koriste njegovo djelo, te mu se omogućava da zahtijeva plaćanje za svako takvo korištenje djela. Na ovaj način autor je u mogućnosti profitirati iz rezultata svog stvaralaštva. Prema drugom pristupu (teorija prirodnog prava), autorsko djelo je proizvod autorove osobnosti, pa se smatra da je jedino logično da autor sam odlučuje o korištenju svog djela. U tom smislu,
autor uživa zaštitu i u pogledu nematerijalnih koristi koje proizlaze iz njegovog stvaralaštva, na primjer zaštite njegovih osobnih interesa vezanih uz autorsko djelo, primjerice, slijedom prava da bude priznat kao autor svoga djela, zatim prava da se usprotivi svakoj značajnijoj izmjeni djela bez njegovog odobrenja. Nadalje, vrijedi napomenuti da neke države prepoznaju i štite autorsko pravo kao temeljno ljudsko pravo, te se stoga sve češće smatra da je to samostalan razlog za njegovu zaštitu. U pravu Republike Hrvatske odražavaju se kako ideja utilitarizma tako i ona prirodnog prava. Konačno, hrvatski Ustav prepoznaje i štiti moralne i imovinske interese autora.
Osim koristi za autore i druge nositelje prava, autorsko pravo od važnosti je za bruto domaći proizvod i zaposlenost čime doprinosi i gospodarskoj učinkovitosti te donosi koristi društvu u cjelini. Isto tako, autorsko pravo potiče inovativnost i kreativnost, a autorskim stvaralačkim radom uvelike se doprinosi razvoju kulture i tako pruža potrošačima veoma raznolike sadržaje. Ipak, iako su autori načelno ovlašteni dopustiti ili zabraniti uporabu svojih djela, u određenim slučajevima oni ipak moraju trpjeti da treće osobe koriste njihova djela bez pristanka i/ili bez plaćanja. Do ovoga se dolazi na način na koji se u ZAPSP-u utvrđuju određena ograničenja i iznimke od autorskog prava, koja su neophodna za ostvarivanje prethodno spomenutih ciljeva.
Više informacija:
- HDS ZAMP (društvo za kolektivno ostvarivanje autorskih prava): http://www.zamp.hr
- HUZIP (društvo za kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava): http://www.huzip.hr
- ZAPRAF (društvo za kolektivno ostvarivanje fonogramskih prava): http://www.zapraf.hr
3. Stječe li se autorskopravna zaštita, primjerice u slučaju fotografiranja mobitelom automatski ili je potrebno registrirati djelo?
Prema ZAPSP-u, „autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu“, pri čemu se kao primjeri navode sljedeće kategorije: jezična djela (pisana i govorna djela, računalni programi), glazbena djela, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, djela s područja slikarstva, kiparstva i grafike, arhitektonska djela, djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografije, audiovizualna djela, kartografska djela, prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi, skice, tablice i dr.
Fotografije mogu biti zaštićene autorskim pravom, pod uvjetom da zadovoljavaju zakonske uvjete, među kojima je najvažniji originalnost. Na žalost, ne postoji jasno pravilo prema kojemu se procjenjuje „originalnost“ djela – takva pitanja se u konačnici moraju rješavati od slučaja do slučaja. Kao okvirni kriterij, dobro je znati da fotografije koje sadrže samo slike panorame i koje ne sadrže nikakve kreativne elemente ne uživaju zaštitu. Prema rješenjima iz prava Europske unije, koja su primjenjiva u Republici Hrvatskoj, fotografija se smatra originalnom ako odražava osobnost svog autora, te ako je autor pri njenoj izradi izrazio svoju kreativnost, na način da je napravio određene „slobodne i kreativne odluke“ koje imaju za posljedicu njegov „osobni doprinos“ fotografiji. Kreativni doprinos autora se može očitovati primjerice u izboru pozadine, smještaju fotografiranog objekta, osvjetljenju, izboru kadra i kuta snimanja, što sve pridonosi stvaranju određene atmosfere u fotografiji. Isto tako, kreativnost se može očitovati i u izboru određene tehnike razvijanja analognih fotografija, ili u primjeni računalnih programa (kao primjerice „filtera“ koje upotrebljava Instagram i slične aplikacije za fotografiranje) kojima se postižu slični učinci.
Prema hrvatskom pravu, autorsko pravo se stječe samim stvaranjem djela, te se ne zahtijeva registracija djela ili ispunjenje bilo koje druge formalnosti. Djelo se smatra stvorenim u trenutku kada autor izrazi svoju ideju. U slučaju fotografija, autorsko pravo nastaje u trenutku snimanja fotografije na film ili digitalni medij.
Iako se za stjecanje prava na djelu ne traži registracija, u slučaju spora autoru može biti korisno posjedovati dokaz o postojanju i autorstvu njegova djela. U Republici Hrvatskoj ovo se može postići pohranjivanjem kopije djela u Hrvatskoj autorskoj agenciji. Međutim, bitno je naglasiti da je HAA privatno trgovačko društvo koje svoje usluge pohrane djela naplaćuje, te da pohrana djela ne utječe na stjecanje prava, nego samo služi kao dodatni dokaz postojanja djela. Drugim riječima, ako neko djelo ne zadovoljava uvjete za autorskopravnu zaštitu, neće ih zadovoljavati ni nakon pohrane u HAA.
Više informacija:
Hrvatska autorska agencija: http://www.haa.hr
4. Što su to povrede autorskog prava i mogu li upasti u nevolje ako počinim neku od njih? Što ako nisam bio svjestan da sam povrijedio nečija prava?
Do povreda autorskog prava dolazi onda kada netko koristi autorsko djelo suprotno pravilima iz ZAPSP-a. U najvećem broju slučajeva, radi se o korištenju djela bez pristanka nositelja prava i/ili bez plaćanja naknade za korištenje. U većini slučajeva, dolazi do povrede imovinskih prava autora. Tipične ovakve povrede su neovlašteno umnožavanje i/ili distribuiranje djela (primjerice, fotokopiranje knjige, presnimavanje glazbenog CD-a i/ili distribuiranje takvih kopija drugima), neovlašteno stavljanje na raspolaganje drugima tuđih zaštićenih djela putem Interneta, njihovo neovlašteno preuzimanje s Interneta, itd. Isto tako, moguće su i povrede moralnih prava (primjerice, ako predstavimo tuđe djelo kao svoje vlastito).
Povrede autorskih i srodnih prava na Internetu naročito su česte, a zaštita prava u takvom okruženju je posebno teška. Razlog za ovo je u činjenici što pravna pravila ponekad nisu u mogućnosti adekvatno odgovoriti na tehnološke i društvene izazove. Primjerice, iako je nesporno da neovlašteno dijeljenje djela u digitalnom obliku putem peer-to-peer (P2P) mreža kao što je BitTorrent predstavlja povredu autorskih i srodnih prava, oni koji žele spriječiti takve povrede suočeni su s veoma ozbiljnim poteškoćama. Samo primjera radi, pravni postupci protiv krajnjih korisnika Interneta mogu biti veoma skupi; osobe koje čine povredu prava nije jednostavno identificirati jer postoje napredne tehnologije koje omogućavaju anonimnost; isto tako, krajnji korisnici Interneta često (i uglavnom neosnovano) smatraju da zaštita autorskog i srodnih prava neopravdano ograničava njihovu privatnost ili slobodu izražavanja, itd. S druge strane, pretjerano strogo provođenje propisa protiv krajnjih korisnika koji počine relativno male povrede može dovesti do toga da čitav sustav zaštite autorskog i srodnih prava gubi svoj legitimitet u očima javnosti.
Kakva je situacija u Republici Hrvatskoj? Do veljače 2021. godine bilo je malo ozbiljnijih pravnih postupaka nositelja prava protiv krajnjih korisnika za povrede putem Interneta. Nekoliko je mogućih razloga za ovo: hrvatsko tržište nije naročito veliko, industrija temeljena na iskorištavanju autorskih djela relativno je malena, a nositelji prava su bili prisiljeni svoje napore fokusirati najprije na ozbiljnije povrede. Međutim, razumno je za očekivati da će se situacija promijeniti u budućnosti, te da će nositelji prava početi posvećivati više pažnje povredama do kojih dolazi putem Interneta. Za takve slučajeve hrvatsko pravo već sada predviđa nekoliko građanskopravnih i kaznenopravnih sredstava za provedbu i zaštitu autorskog i srodnih prava.
Prvo, nositelji prava mogu tražiti građanskopravnu zaštitu svojih prava te zahtijevati plaćanja naknada za neovlašteno korištenje djela, naknadu štete i sl. Zbog oskudne sudske prakse po ovom pitanju, nije moguće pretpostaviti na koji bi se način određivali iznosi koje bi krajnji korisnici bili dužni platiti u slučaju povreda putem Interneta.
Drugo, povrede moralnih i imovinskih prava mogu dovesti i do kaznenih sankcija. Međutim, primjena kaznenog zakonodavstva ograničena je samo na one slučajeve u kojima povreda autorskog ili nekog od srodnih prava uzrokuje štetu veću od 60 000 HRK (ili se stekne imovinska korist veća od tog iznosa). Iz tog razloga, nije naročito vjerojatno da bi povrede manjeg opsega, počinjene od strane krajnjih korisnika, imale za posljedicu izricanje kaznenih sankcija.
Konačno, vrijedi napomenuti da hrvatsko pravo predviđa i mogućnost izricanja sigurnosne mjere zabrane pristupa Internetu. Međutim, ova mjera moguća je samo u slučaju prethodnog izricanja sankcije u kaznenom postupku.
Više informacija:
- Kazneni zakon1: http://www.zakon.hr/z/98/Kazneni-zakon
------------------------------------------------------------------------
5. Pod kojim uvjetima mogu koristiti autorsko djelo druge osobe? Čuo sam da korištenje tuđeg djela predstavlja citiranje, te da je uvijek dopušteno.
ZAPSP sadrži više odredaba koje određuju je li neka osoba ovlaštena koristiti tuđe djelo. Najčešća situacija je ona u kojoj je korisnik dobio potrebnu licenciju od strane nositelja prava. Primjerice, korisnik pretplaćen na streaming usluge Deezer ili Google Play, ili onaj koji kupi računalni program, ili preuzme fotografiju čije je korištenje uređeno Creative Commons licencijom, itd. ovlašten je koristiti djela u skladu s licencijom koju mu je nositelj prava dao. Nadalje, postoji nekoliko pravila koja omogućavaju krajnjim korisnicima da koriste djela bez pristanka nositelja prava i/ili bez plaćanja naknade.
Prvo, autorsko i srodna prava prestaju nakon određenog vremena. Autorsko pravo tako traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti. Srodna prava generalno gledano traju kraće (50 ili 70 godina na izvedbama, fonogramima, filmovima, i radiodifuzijskim priopćenjima, 25 ili 50 godina na tiskanim djelima i 15 godina na bazama podataka). Djela na kojima su prava istekla mogu se slobodno koristiti, uz obvezu poštovanja autorstva i integriteta djela.
Drugo, neka djela su po samom zakonu isključena iz autorskopravne zaštite te se mogu slobodno koristiti. Ovo se odnosi na (1) otkrića, službene tekstove iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva koji su objavljeni radi službenog informiranja javnosti, (2) dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija te (3) narodne, književne i umjetničke tvorevine.
Treće, hrvatsko pravo (jednako kao i prava drugih država) predviđa nekoliko iznimki od autorskog prava, koje su nužne kako bi se omogućilo ostvarivanje legitimnih interesa korisnika i društva u cijelosti. Najvažnije iznimke su sljedeće:
- Kopiranje za privatno i drugo vlastito korištenje (vidi iscrpno u pitanju 7);
- Mogućnost umnožavanja djela od strane javnih arhiva, knjižnica, muzeja, obrazovnih i znanstvenih ustanova, i socijalnih (karitativnih) ustanova, ako se to radi u nekomercijalne svrhe;
- Pravo osoba s invaliditetom da koriste djela na način koji je u izravnoj vezi s njihovim invaliditetom i koje je nekomercijalne naravi (primjerice, preradom knjige u Brailleovo pismo, pogodno za čitanje slijepim ili slabovidnim osobama;
- Prerada djela u parodiju ili karikaturu;
- Citiranje. Međutim, ne može se reći da svako korištenje tuđeg djela spada pod citiranje. Dopušteno je samo doslovno navođenje (1) ulomaka autorskog djela, (2) koje je na zakonit način postalo pristupačno javnosti, (3) radi znanstvenog istraživanja, nastave, kritike, polemike, recenzije ili osvrta, (4) u mjeri opravdanoj svrhom koja se želi postići i u skladu s dobrim običajima, i, konačno (i obavezno u svim slučajevima),(5) s time da se mora naznačiti izvor i ime autora.
6. Smijem li koristiti glazbu zaštićenu autorskim pravima kao glazbenu pozadinu za kućni video koji sam napravio i kojeg želim prenijeti na video platformu?
Pri izradi određenog djela koji se sastoji od nekoliko dijelova (kao što je kućni video i glazba koja se koristi kao pozadinska glazba), treba biti oprezan s upotrebom zaštićenog autorskog djela. Ako niste nositelj autorskog prava na glazbu, a niste dobili dopuštenje nositelja autorskih prava da koristite djelo, postoji mogućnost kršenja autorskih prava. Bez samog dopuštenja nositelja autorskih prava za korištenje njegovog djela, kršite njegova moralna i ekonomska prava. Njegova moralna prava sastoje se od prava da bude priznat i označen kao autor djela te prava na poštivanje samog djela i časti i ugleda autora. Njegova imovinska prava sastoje se od prava na reproduciranje djela (kao i prava na zabranu reproduciranja djela), prava priopćavanja autorskog djela javnosti (javnost obuhvaća osobe izvan obiteljskog kruga osoba, javna mjesta poput restorana i kafića te Internet) te prava prerade autorskog djela (preinačenja djela, učiniti ga različitog od originalnog djela). Međutim, postoje neke iznimke od navedenih prava. Što se tiče moralnih prava, kada se koristi zaštićeno autorsko djelo, uvijek treba poštivati samo autorsko djelo te ugled i čast autora djela i uvijek je potrebno navesti autora djela. Nadalje, dopušteno je koristiti glazbu zaštićenu autorskim pravima kao glazbenu pozadinu za kućni video, bez dopuštenja nositelja autorskih prava, u sljedećim slučajevima: ako je djelo korišteno za osobnu uporabu te ne postoji nikakva izravna ili neizravna komercijalna svrha od tog korištenja, a djelo nije namijenjeno ili pristupačno javnosti; te u slučaju da prilagodite djelo zaštićeno autorskim pravom (u ovom slučaju glazbeno djelo) u svrhu parodije na originalno djelo.
7. Smijem li dati kopiju djela zaštićenog autorskim pravom članu obitelji ili prijatelju?
Ovdje su primjenjiva dva pravila: iscrpljivanje prava i privatno kopiranje. Iscrpljivanje prava znači da s prvom prodajom ili drugim prijenosom vlasništva nad izvornikom ili primjercima autorskog djela (koji su fiksirani na nekom mediju) iscrpljuje se pravo distribucije u pogledu tog konkretnog medija koji sadrži djelo. Primjerice, nakon što kupimo originalni CD ili DVD na kojem se nalaze glazba ili film, ovlašteni smo dati ili prodati taj CD ili DVD nekom drugom. U ovakvim slučajevima, radi se jednostavno o prijenosu vlasništva nad fizičkim objektom koji sadržava djelo, što autor nije ovlašten zabraniti.
Situacija je drugačija ako je riječ o izradi kopije i njenom davanju nekom drugom. Prema iznimci privatnog kopiranja, krajnji korisnik je ovlašten napraviti i dati kopiju djela prijateljima ili članovima obitelji. Međutim, korisnik se može pozvati na ovu iznimku samo ako je ispunjeno nekoliko uvjeta. Prvo, ova iznimka je primjenjiva samo za fizičke osobe (udruge ili druge pravne osobe ne mogu se oslanjati na ovu iznimku). Drugo, kopija se smije koristiti samo za privatno korištenje, što isključuje bilo kakvu uporabu koja ima makar neizravno komercijalni karakter. Treće, kopija ne smije biti namijenjena ni pristupačna javnosti. Konačno, kopija mora biti napravljena iz zakonitog izvora, odnosno iz onog izvora koji je stavljen na tržište uz pristanak nositelja prava. Primjerice, iznimka privatnog kopiranja ne štiti kopije nastale iz nezakonitog izvora.
8. Smijem li preuzeti djelo zaštićeno autorskim pravom s Interneta, je li pri tome od utjecaja tehnologija kojom se preuzima te smijem li preuzeti samo dijelove djela?
Kod preuzimanja djela zaštićenog autorskim pravom s Interneta, treba uzeti u obzir dva faktora kako bi se utvrdilo je li takvo preuzimanje dopušteno. Prvi faktor je mjesto od kuda je preuzeto djelo, a drugi faktor se sastoji u tome je li djelo preuzeto u cijelosti ili djelomično. Pri tome ne igra ulogu tehnologija s kojom se preuzimalo, sve dok se samim preuzimanjem povrjeđuju autorska prava. U odnosu na prvi faktor, koji se može smatrati općom smjernicom, ukoliko preuzimate autorska djela uz naknadu, postoji vjerojatnost da ne povrjeđujete autorska prava (iako postoje određene usluge nezakonitog preuzimanja uz naknadu). Na primjer, ako preuzimate knjige od nakladnika u digitalnom obliku putem njihove web stranice i plaćate naknadu za tu knjigu, smatra se da ste zakonito stekli djelo zaštićeno autorskim pravom. Ili, ako ste preuzeli glazbene isječke na web stranicama njihovih producenata ili putem ovlaštene web trgovine, također se smatra da ste zakonito stekli djelo zaštićeno autorskim pravom. Ovo se naziva preuzimanjem unutar ugovora o licenci, te sve dok ste stranka takvog ugovora ili vam je ova vrsta ugovora omogućila pristup preuzimanju djela zaštićenog autorskim pravom, smatra se da ste zakonito stekli djelo zaštićeno autorskim pravom. Drugi faktor je pitanje preuzimanja djela u cijelosti ili djelomično. Zabranjeno je preuzimanje cjeline ili dijela zaštićenog autorskog djela, bez odobrenja nositelja autorskih prava. Postavlja se pitanje, što točno nije povreda te što predstavlja „dio“ djela. Ne postoje kriteriji koji će dati točnu definiciju „dijela“ djela, no prema sudskoj praksi Suda Europske unije1 „dio“ djela smatra se svaki dio koji sadrži elemente koji su originalna intelektualna tvorevina njihovog autora, a to se određuje od slučaja do slučaja.
------------------------------------------------------------
9. Pokušao sam kopirati film s DVD-a, ali nisam mogao zbog ‘tehničkih mjera zaštite’. Što je to i jesam li ovlašten zaobići ih, kako bih mogao napraviti kopiju za privatno korištenje?
Tehničke mjere zaštite (eng. Technical Protection Measures, TPM) označavaju svaku tehnologiju, računalni program, sredstvo, proizvod ili komponentu koji su napravljeni da u uobičajenom djelovanju sprječavaju ili ograničavaju radnje koje nositelj prava nije dopustio. Postoje dvije glavne kategorije tehničkih mjera zaštite: one koje kontroliraju pristup djelu i one koje kontroliraju kopiranje djela. Mjere kontrole pristupa mogu uključivati jednostavne tehnologije kao što su lozinke (primjerice, za onemogućavanje pristupa bazi podataka), složenije sustave za naplatu digitalnih sadržaja, sustave koji omogućavaju korištenje djela samo na određenom zemljopisnom području, hardverska ili softverska rješenja koja sprječavaju korištenje piratskih računalnih programa i sl. S druge strane, sustavi za kontrolu kopiranja imaju za cilj onemogućiti korisnika u kopiranju djela. Primjerice, može se raditi o softverskim rješenjima koja onemogućavaju presnimavanje CD-a ili sustavima kriptiranja koji onemogućavaju mijenjanje formata tekstualnog dokumenta, kao što je „zaključavanje“ djela u PDF formatu.
Tehničke mjere zaštite uživaju samostalnu pravnu zaštitu, što znači da njihovo osujećivanje predstavlja samostalnu povredu autorskog i srodnih prava, te može dovesti do građanskopravne i kaznenopravne odgovornosti.
S druge strane, prethodno je objašnjeno da korisnici ponekad imaju pravo na određenu uporabu djela bez pristanka nositelja prava. U takvim slučajevima, moguće je da primjena tehničkih mjera zaštite onemogućava uporabu djela, usprkos iznimci od autorskog prava koju zakon predviđa. U ovakvim slučajevima, zakon nalaže nositelju prava da ukloni tehničke mjere zaštite i omogući neograničeno korištenje djela, sukladno iznimci.
Prvi korak u ovakvoj situaciji je zatražiti od nositelja prava uklanjanje tehničke mjere zaštite. Ako nositelj prava to odbije učiniti, korisniku stoje na raspolaganju dvije mogućnosti. Prvo, moguće je pokrenuti sudski postupak protiv nositelja prava te zahtijevati od suda da naloži nositelju prava da ukloni mjeru zaštite. Drugo, moguće je pokrenuti postupak mirenja pred Vijećem stručnjaka za naknade na području autorskog i srodnih prava. Vijeće stručnjaka je neovisno tijelo koje može pomoći korisniku i nositelju prava da dogovore međusobno prihvatljivo rješenje u pogledu uklanjanja mjera zaštite. Vijeće stručnjaka moguće je kontaktirati putem Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (www.dziv.hr).
10. Što su naknade za privatno kopiranje?
Kako je prethodno objašnjeno, korisnici su pod određenim uvjetima ovlašteni kopirati djela za svoje privatno i nekomercijalno korištenje. Iznimka privatnog kopiranja se smatra nužnom kako bi se interesi nositelja prava uskladili s onima korisnika, te kako bi se pravo na određeni način pomirilo s društvenom stvarnošću u kojoj korisnici svakodnevno izrađuju takve kopije. S druge strane, potrebno je i kompenzirati nositelje prava za propuštenu dobit koju imaju uslijed privatnog kopiranja. Iz ovog razloga, uveden je sustav naknada za privatno kopiranje. Ove naknade predstavljaju poštenu novčanu naknadu kojom se nositelje prava kompenzira za slučajeve kada se njihova djela kopiraju bez njihova pristanka i bez plaćanja.
Prema hrvatskom pravu, naknade se plaćaju na stvari koje se uobičajeno koriste za privatno kopiranje: (1) uređaje za tonsko i vizualno snimanje, (2) prazne nosače zvuka, slike ili teksta te (3) uređaje za fotokopiranje. U praksi, ove naknade znače da cijena uređaja ili medija uključuje iznos koji se dodjeljuje autorima, izvođačima, proizvođačima fonograma i izdavačima, kao kompenzacija za privatno kopiranje njihovih djela. Primjerice, prema trenutno važećem Cjeniku naknada za reproduciranje autorskih djela za privatnu ili drugu vlastitu uporabu koji je na snazi od 2015. godine oni iznose 0,08 HRK za prazni CD odnosno 0,12 HRK za DVD, 3,00 HRK za memorijsku karticu ili disk, 6,00 HRK za osobno računalo, 10,00 HRK za tablet računalo ili 14,00 HRK za digitalni audio player.
11. Povrjeđujem li autorsko pravo ako gledam film putem streaming-a umjesto da ga preuzimam s Interneta?
Kad streaming-a djela zaštićenog autorskim pravom treba uzeti u obzir dva faktora. Prvi faktor je tehnička mogućnost uređaja na kojem se odvija streaming zaštićenog autorskog djela, da pohrani autorsko djelo u elektroničkom obliku ili da fiksira autorsko djelo preneseno kompjutorskom mrežom na materijalnu podlogu. Drugi faktor je pitanje je li streaming učinjen u svrhu osobne uporabe. U odnosu na prvi faktor, njegova ocjena ovisna je o tehnološkim sredstvima samog uređaja. Treba imati na umu da se to procjenjuje temeljem svakog pojedinačnog slučaja i ovisi o tehnološkim mogućnostima vašeg uređaja. U slučaju da vaš uređaj može pohraniti ili fiksirati djelo u cijelosti ili djelomično, tim činom bi moglo doći do povrede autorskih prava. Kao i kod preuzimanja, činite povredu autorskih prava, ukoliko pohranite ili fiksirate djelo zaštićeno autorskim pravom u cijelosti ili dijelu, bez odobrenja nositelja autorskih prava. Ponovno se ovdje postavlja pitanje, što točno nije povreda te što predstavlja „dio“ djela. Ne postoje kriteriji koji će dati točnu definiciju „dijela“ djela, no prema sudskoj praksi Suda Europske unije1 „dio“ djela smatra se svaki dio koji sadrži elemente koji su originalna intelektualna tvorevina njihovog autora, a to se određuje od slučaja do slučaja. U slučaju da se streaming odvija unutar okvira ugovora o licenci te sve dok ste stranka takvog ugovora ili vam je ova vrsta ugovora omogućila pristup streaming-u djela zaštićenog autorskim pravom, smatra se da ste zakonito stekli djelo zaštićeno autorskim pravom. To je slučaj, primjerice, u situacijama u kojima se streaming obavlja putem web stranice producenta audiovizualnog djela ili putem ovlaštenih web stranica koje zahtijevaju pretplatu za svoje članove ili u slučaju kada nositelj autorskog prava ovlasti pružatelja internetskih usluga da vrši streaming putem svoje web stranice. Vezano za drugi faktor, ovdje se radi o situaciji kada je dopušten streaming (ne uzimajući u obzir prvi faktor), a to je situacija, kada vršimo streaming za privatnu uporabu. Međutim, ova iznimka može se koristiti pod uvjetom da nema izravne ili neizravne komercijalne svrhe i nije namijenjena ili pristupačna javnosti (primjerice, djelo se koristi javno ako se reproducira izvan nečijeg kruga obitelji, na javnim mjestima poput restorana i kafića ili se stavlja na Internet). Nadalje, prema sudskoj praksi Suda Europske unije,2 streaming ne povrjeđuje pravo priopćavanja djela javnosti (dodatan kriterij na gore navedenu pristupačnost javnosti) u slučaju ako se streaming radi putem istih sredstava. To bi značilo da ako je djelo prvi put priopćeno javnosti putem Interneta, a zatim se putem poveznice (hyperlink)ponovno vrši streaming, to ne predstavlja povredu prava priopćavanja djela javnosti.
---------------------------------------------------------
12. Ako su djela zaštićena autorskim pravom automatski uključena u mojim post-ovima na platformama društvenih medija, jesam li ja za to odgovoran i je li to povreda autorskih prava? Što ako sam povežem na takva djela ili ih ugradim unutar svoje web stranice ili bloga?
Pri korištenju autorskog djela na Internetu, treba razlikovati tri situacije. Prva situacija je kada ugrađujemo (embedding) autorsko djelo na digitalne platforme (web mjesto ili blog), druga je kada stavljamo poveznice na autorsko djelo na digitalne platforme (web mjesto ili blog), a treća je kad se autorsko djelo automatski uključuje u naše post-ove na platformama društvenih medija. Što se tiče prve situacije kada se ugrađuje autorsko djelo, smatra se da postoji odgovornost ako je čin ugradnje (a) usmjeren na novu javnost (javnost kojoj autorsko djelo nije bilo namijenjeno od strane autora koji je stavio to djelo na Internet) i (b) autorsko djelo je priopćeno pomoću određenih tehničkih sredstava koja se razlikuju od sredstava pomoću kojih je autorsko djelo početno priopćeno (tj. putem tehničkih sredstava kojim su se zaobišla tehnička sredstva za zaštitu određene web stranice). Na primjer, ne bi postojala odgovornost u slučaju ugradnje videa koji je slobodno dostupan na YouTube-u, na blog ili društvene mreže, ako autorsko djelo u pitanju nije usmjereno na novu javnost, niti priopćeno pomoću određenih tehničkih sredstava koja zaobilaze tehničku zaštitu određene web stranice. U drugoj situaciji, smatra se da ne postoji odgovornost za povezivanje, ukoliko takvo povezivanje čini dostupnim djelo koje je slobodno dostupno. U slučaju da poveznice nisu slobodno dostupne, a koriste se sredstva kojima bi se zaobišla tehnička sredstva za zaštitu određene web stranice da bi se takvo djelo povezalo, taj čin bi predstavljao povredu, a s time korisnik ne bi mogao uključiti takav sadržaj u svom postu. Što se tiče treće situacije, pitanje je na kome leži odgovornost, da li na posrednicima (platformi društvenih medija) ili korisniku. U tom pogledu, smatra se da je odgovornost na posredniku u slučaju kada posrednik nije samo kanal putem kojeg se prenose podaci, te ne radi pohranu (hosting), privremenu pohranu (caching) i ne stavlja poveznice (linking). Opća ideja je, da u slučaju kad posrednik ima znanja ili je svjestan okolnosti u kojima bi se moglo smatrati da je odgovoran ili odmah po saznanju ne ukloni ili onemogući sporni sadržaj, on je odgovoran za povredu autorskih prava. Ako posrednik ne ispuni gornje uvjete za izuzimanje iz odgovornosti, korisnik je taj koji je odgovoran za povredu autorskih prava. Treba imati na umu da je teret dokaza na posredniku da se iznimke od odgovornosti primjenjuju na njega.
13. Kada stvorim djelo i postavim ga na Internet, pravila i uvjeti mnogih internetskih stranica zahtijevaju da im prenesem svoja prava na djelo. Znači li to da gubim sva prava u pogledu djela u budućnosti?
Autorsko pravo je u Republici Hrvatskoj neprenosivo. U slučaju moralnih prava, autor nije ovlašten disponirati ovim pravima niti ih se odreći. Kada je riječ o imovinskim pravima, moguća su raspolaganja poput osnivanja prava iskorištavanja ili davanja odobrenja za korištenje djela.
Ugovor u kojemu bi se autor odrekao svog autorskog prava bio bi u Republici Hrvatskoj načelno nevaljan. Međutim, ovakav ishod nije nužan. Naime, ugovor o odricanju od prava bi se pod određenim uvjetima mogao tumačiti na način da ostane valjan, primjerice da ga se interpretira kao osnivanje najšireg mogućeg prava iskorištavanja ili najšire moguće licencije za korištenje djela.
Nadalje, potrebno je voditi računa i o činjenici da zaštita prava može biti ograničena i nekim drugim faktorima, kao što su pravila o nadležnosti i mjerodavnom pravu. Korisnici moraju biti svjesni da ih ova pravila mogu dovesti u situaciju da su prisiljeni tražiti pravnu zaštitu u drugim državama. Konačno, potrebno je naglasiti i da troškovi pravnih postupaka za zaštitu prava mogu biti visoki i stoga teško prihvatljivi krajnjim korisnicima.
14. Moj avatar sadrži sliku moje omiljene filmske zvijezde, lika iz animiranog filma ili sportskog kluba. Kršim li ovime autorsko pravo ili neki drugi propis?
Pitanje korištenja autorskih djela ili njihovih dijelova kao avatara nije do sada izazivalo nikakve sporove u Republici Hrvatskoj. Iako je moguće argumentirati da određeni slučajevi takvog korištenja mogu predstavljati povredu autorskog i drugih prava (žigovnog, kao i prava osobnosti), korisnicima stoji na raspolaganju nekoliko učinkovitih mogućnosti za obranu od takvih zahtjeva.
U trenutku pisanja ovog Vodiča,smatramo neizglednim da bi krajnji korisnici mogli trpjeti pravne posljedice zbog korištenja fotografija filmskih zvijezda, animiranih likova ili znakovlja sportskih klubova kao avatara.
15. Kako znam je li autorsko djelo ponuđeno preko Interneta na zakonit ili nezakonit način?
Pri preuzimanju autorskih djela s Interneta, ključno je paziti na to s kojih mjesta preuzimate djela. U svrhu opće smjernice, ukoliko preuzimate autorska djela uz naknadu, postoji vjerojatnost da ne povrjeđujete autorska prava (iako postoje određene usluge nezakonitog preuzimanja uz naknadu). Na primjer, ako preuzimate knjige od nakladnika u digitalnom obliku putem njihove web stranice i plaćate naknadu za tu knjigu, smatra se da ste zakonito stekli djelo zaštićeno autorskim pravom. Ili ako ste preuzeli glazbene isječke na web stranicama njihovih producenata ili putem ovlaštene web trgovine, također se smatra da ste zakonito stekli djelo zaštićeno autorskim pravom. Također ako ste član određene platforme koja nudi pristup slobodno dostupnim djelima, kao što su primjerice službene platforme sveučilišta, smatra se da su ovakva preuzimanja zakonita i da se njima ne krše autorska prava. To vrijedi i za autorska djela koja su slobodno dostupna od strane nositelja autorskih prava, koje možete prepoznati, primjerice, po pisanom odobrenju nositelja autorskih prava da se njegov ili njezin rad koriste. Međutim, kada postoji nedoumica je li preuzimanje zakonito ili nezakonito, bilo bi sigurnije pretpostaviti da je preuzimanje nezakonito dok se ne utvrdi suprotno.
IZVOR: https://euipo.europa.eu/ohimportal/hr/web/observatory/faqs-on-copyright-hr#1
